|
Propisi >
Ostali propisi > Zakon o
slobodnim zonama
"Službeni list SRJ", br. 81/94, 28/96
ZAKON O SLOBODNIM ZONAMA
I. OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom utvrđuju se uslovi za osnivanje i
rad slobodne zone (u daljem tekst: zona), delatnosti koje se mogu
obavljati u zoni, uslovi za obavljan je tih delatnosti i uslovi za
prestanak rada zone.
Član 2.
Zona obuhvata deo teritorije Sevezne Republike
Jugoslavije (u daljem tekstu: Jugoslavija) koji je posebno ograđen i
označen, u kome se obavljaju delatnosti utvrđene ovim zakonom.
Član 3.
Zo nu mogu osnivati
domaća i strana pravna i fizička lica (u daljem tekstu: osnivači zone).
Član 4.
Preduzeće za upravljanje zonom mogu osnivati
osnivači zone i druga domaća i strana pravna i fizička lica.
Član 5.
Korisnik zone je domaće i strano pravno i fizičko
lice koje obavlja delatnost u zoni.
Član 6.
U zoni nije dozvoljeno obavljanje delatnosti
kojima se ugrožavaju životna sredina, zdravlje ljudi, materijalna dobra
i bezbednost zemlje, u skladu sa zakonom.
Član 7.
Prava osnivača zone, preduzeća za upravljanje
zonom i korisnika zone, utvrđena ovim zakonom, ne mogu se umanjiti
drugim zakonom ili drugim propisom.
Imovina korisnika zone ne može biti predmet
nacionalizacije i eksproprijacije.
II. OSNIVANJE ZONE
Član 8.
Pod osnivanjem zone
podrazumeva se postupak donošenja akta o osnivanju zone, osnivanje
preduzeća za upravljanje zonom i pribavljanje saglasnosti Savezne vlade
da se na određenom delu teritorije Savezne Republike Jugoslavije može
osnivati zona.
Član 9.
Zona se može osniva ti
na području mesta koje ima pomorsku luku ili vazduhoplovno ili rečno
pristanište otvoreno za međunarodni saobraćaj i na magistralnim putevima
uključenim u mrežu evropskih puteva (E).
Na području mesta iz stava 1. ovog člana može se
otvoriti samo jedna zona.
Član 10.
Zona se može sastojati iz više prostorno
odvojenih delova - podzona, koji čine privrednu i organizacionu celinu
zone.
Ako se zona sastoji iz više delova, svaki deo
mora biti posebno ograđen i označen.
Član 11.
Zona se osniva ako je
to ekonomski opravdano, ako se iz zone izvoze roba
i u inostranstvo i ako su obezbeđeni prostorni, građevinski, energetski
i tehnički uslovi, uslovi u pogledu zaštite životne sredine i drugi
uslovi za nesmetan rad zone utvrđeni ovim zakonom.
Osnivači zone donose akt o osnivanju zone, koji
sadrži naziv osnivača, naziv zone i područje zone.
Član 12.
Osnivači zone osnivaju preduzeće za upravljanje
zonom, u kome osnivački ulog stranog lica ne može biti veći od 49%.
Osnivački akt preduzeća, iz stava 1. ovog člana,
sadrži odredbe propisane saveznim zakonom kojim se uređuje osnivanje
preduzeća.
Član 13.
Preduzeće za upravljanje zonom podnosi Saveznoj
vladi, preko saveznog ministarstva nadležnog za poslove finansija,
zahtev za davanje saglasnosti za osniva nje zone, odnosno podzone.
Uz zahtev iz stava 1. ovog člana, preduzeće za
upravljanje zonom podnosi:
1) akt o osnivanju zone, odnosno podzone;
2) elaborat o ekonomskoj opravdanosti osnivanja
zone, odnosno podzone;
3) dokaz da preduzeće za upravljanje zonom,
odnosno osnivač tog preduzeća ima pravo korišćenja, po bilo kom osnovu,
zemljišta na kome se osniva zona, odnosno podzona;
4) dokaz da će se obezbediti prostorni,
građevinski, energetski, organizacioni i tehnički uslovi, uslovi u
pogledu zaštite živ otne sredine, i drugi uslovi za obavljanje
delatnosti u zoni, odnosno podzoni;
5) akt o osnivanju preduzeća za upravljanje
zonom.
Član 14.
Savezno ministarstvo nadležno za poslove
finansija ocenjuje ekonomsku opravdanost osnivanja zone, odnosno
podzone.
Osnivanje zone je ekonomski opravdano ako se na
osnovu priloženog elaborata i drugih priloženih dokaza može oceniti da
će se iz zone izvoziti u inostranstvo najmanje 30% godišnje proizvedene
robe, odnosno izvršenih usluga u zoni.
Član 15.
Savezna vlada, na predlog saveznog ministarstva
nadležnog za poslove finansija, daje saglasnost za osnivanje zone,
odnosno podzone u roku od 30 dana od dana uredno podnesenog zahteva.
Saglasnost iz stava 1. ovog člana prestaje da
važi ako zona, odnosno podzona ne počne sa radom u roku od dve godine od
dana davanja saglasnosti.
Član 16.
Preduzeće za upravljanje zonom podnosi Saveznoj
upravi carina zahtev za donošenje rešenja za početak rada zone, odnosno
podzone najkasnije u roku od dve godine od dana dobijanja
saglasnosti za osnivanje zone, odnosno podzone.
Preduzeće za upravljanje zonom, uz zahtev iz
stava 1. ovog člana, podnosi i dokaz da su obezbeđeni prostorni,
građevinski, energetski, organizacioni i tehnički uslovi, uslovi u
pogledu zaštite životne sredin e i drugi uslovi za obavljanje
delatnosti u zoni, odnosno podzoni.
Član 17.
Preduzeće za upravljanje zonom obavlja naročito
sledeće delatnosti:
1) organizuje i utvrđuje uslove za gradnju u
skladu sa zakonom, održava i obezbeđuje prostor, infrastrukturu i
tehničke uslove za nesmetano poslovanje u zoni i obezbeđuje mere za
zaštitu životne sredine;
2) upravlja zonom i to: odlučuje o zahtevima za
obavljenje delatnosti u zoni, obezbeđuje unutrašnji red u zoni, ulazak u
zonu i izlazak iz zone, obezbeđuje uslove za vršenje carinskog,
inspekcijskog i drugog nadzora, utvrđuje mere zaštite životne sredine u
zoni i tarifu za korišćenje poslovnog prostora u zoni;
3) obavlja stručne i druge poslove od interesa za
korisnike zone, kao i druge poslove saglasno aktu o osnivanju
zone.
Član 18.
Preduzeće za upravljanje zonom utvrđuje način na
koji se područje zone koristi za obavljanje delatnosti u zoni i uređuje
unutrašnji red u zoni.
Akt kojim se uređuje red u zoni objavljuje se u
"Službenom glasniku" Privredne ko more Jugoslavije.
Preduzeće za upravljanje zonom ja dužno da svakom
korisniku zone omogući da obavlja delatnost u zoni pod uslovima
utvrđenim zakonom.
Član 19.
Preduzeće za upravljanje zonom i korisnik zone
ugovorom uređuju međusobna prava i obaveze.
III. POSLOVANJE U ZONI
Član 20.
Izvoz robe i usluga iz zone i uvoz robe i usluga
u zonu su slobodni.
Član 21.
Na stranu robu koja se iz zone stavlja u promet
na teritoriji Jugoslavije van zone primenjuju se propisi kojima se
uređuje spoljnotrgovi nsko poslovanje.
Stranom robom, u smislu ovog zakona, smatra se
roba koja je u potpunosti proizvedena u inostranstvu, kao i roba čija je
vrednost u procesu proizvodnje u zoni uvećana do 49%.
Vrednost robe koja je u zoni uvećana sortiranjem,
merenjem, markiranjem, pakovanjem, egalizovanjem, sastavljanjem,
rastavljanjem, pravljenjem uzoraka i sl. ne smatra se uvećanjem
vrednosti u smislu stava 2. ovog člana.
Odredba stava 1. ovog člana ne primenjuje se na
industrijske otpatke i nusproizvode nastale u zoni koji nemaju
komercijalnu vrednost.
Član 22.
Korisnik zone može privremeno izneti robu iz zone
na drugi deo teritorije Jugoslavije i uneti robu u zonu sa drugog dela
teritorije Jugoslavije radi ispitivanja, etestiranja, opravke i
marketinškog prezentiranja.
Iznošenje, odnosno unošenje robe iz stava 1. ovog
člana, na zahtev korisnika zone, odobrava nadležna carinarnica, rešenjem
koje se donosi po skraćenom postupku. Rešenjem se određuje rok u kome je
korisnik zone dužan da vrati robu, koji ne može biti d uži od
godinu dana od dana donošenja rešenja.
Korisnik zone može privremeno izneti robu iz zone
na drugi deo teritorije Jugoslavije, odnosno uneti robu u zonu sa drugog
dela teritorije Jugoslavije radi oplemenjivanja (prerade, dorade i
obrade), kao i radi ugradnje, na način,, po
postupku i pod uslovima propisanim za privremeni uvoz, odnosno izvoz
robe.
Član 23.
Uverenje o tome da je roba proizvedena u zoni
izdaje carinski organ koji vrši nadzor u toj zoni.
Za robu proizvedenu u zoni izdaće se uverenje o
tome da je proizvedena u Jugoslaviji ako je u vrednosti robe koja se
izvozi učešće sirovina i drugog reprodukcionig materijala, uloženog rada
i drugih troškova proizvodnje poreklom iz Jugoslavije najmanje 51% od
vrednosti robe koja se izvozi.
Član 24 .
Na izvoz robe proizvedene u zoni koja se, u
smislu ovog zakona, smatra domaćom robom primenjuju se odredbe propisa
kojima se uređuje povraćaj poreskih i drugih dažbina u delu koji se
odnosi na povraćaj vozarine plaćene na inostranoj relaciji ako korisnik
zone devizni priliv ostvaren tim izvozom unese u Jugoslaviju i preda
ovlašćanoj banci.
Član 25.
Na uvoz robe namenjene obavljanju delatnosti u
zoni ne plaćaju se carina i druge uvozne dažbine.
Za robu iz stava 1. ovog člana plaća se dažbina
za carinsk o evidentiranje po stopi od 0.5%.
Član 26.
Roba koje se iz zone stavlja u promet na
jugoslovenskom tržištu podleže obavezi plaćanja carine i drugih uvoznih
dažbina.
Lice koje robu iz stava 1, ovog člana stavlja u
promet na jugoslovenskom tržištu dužno je da prijavi carinarnici, radi
sprovođenja carinskog postupka.
Član 27.
Obaveza plaćanja carine i drugih uvoznih dažbina
za robu iz stava 1. člana 26.ovog zakona nastaje na dan kad je roba
prešla iz zone na jugoslovensko tržište.
Iznos carine i drug ih
uvoznih dažbina za robu iz stava 1. ovog člana utvrđuje se prema stanju
robe i po propisima koji važe na dan podnošenja carinske deklaracije.
Carinsku osnovicu za robu iz stava 1. ovog člana
čini vrednost robe uvezene iz inostranstva u zonu.
Član 28 .
Korisnik zone je dužan da omogući sprovođenje
mera carinskog nadzora i vodi propisanu evidenciju o robi koja se uvozi,
odnosno unosi u zonu, izvozi, odnosno iznosi iz zone i koristi u zoni.
Član 29.
Savezna vlada propisuje mere carinskog nadzora u
zoni.
Direktor Savezne uprave carina donosi propis
kojim se bliže uređuje način vođenja evidencije iz člana 28. ovog
zakona.
Član 30.
Na lica koja ulaze, odnosno izlaze iz zone
primenjuju se propisi kojima se uređuje prelazak carinske linije.
Član 3 1.
Plaćanje i naplaćivanje u zoni između korisnika
zone, između korisnika zone i preduzeća za upravljanje zonom i u
poslovanju sa inostranstvom je slobodno i vrši se na ugovoreni način i u
ugovorenom roku.
Član 32.
Ulaganje kapitala na području zone,
transfer dobiti i retransfer uloga su slobodni.
Član 33.
Korisnik zone i preduzeće za upravljanje zonom
mogu devizna sredstva ostvarena poslovanjem u zoni držati na deviznom
računu kod ovlašćene banke u zoni ili kod druge ovlašćene banke i mogu
njima s lobodno raspolagati.
Na devizno poslovanje u zoni utvrđeno ovim
zakonom ne primenjuju se privremene mere i druga ograničenja koja mogu
biti propisana drugim propisima kojima se uređuje devizno poslovanje.
Član 34.
U zoni se mogu osnivati banke i druge
finansijske organizacije, organizacije za poslove osiguranja i
reosiguranja, kao i filijale strane banke i organizacije za poslove
osiguranja i reosiguranja, koje mogu biti u svojini stranog lica,
saglasno propisima kojima se uređuju bankarsko poslovanje i
poslovi osiguranja i reosiguranja.
Član 35.
Uzimanje kredita u inostranstvu radi poslovanja u
zoni, odnosno stvaranje uslova za poslovanje u zoni, kao i davanje
kredita domaćim i stranim pravnim licima koja posluju u zoni je
slobodno.
Član 36.
Pr eduzeće za
upravljanje zonom je dužno da saveznom ministarstvu nadležnom za poslove
finansija dostavlja izveštaj o efektima poslovanja u zoni do kraja marta
tekuće godine, za prethodnu godinu.
IV. PRESTANAK RADA ZONE
Član 37.
Ako se utoku rada zone utvrdi da se u tri
uzastopne godine ne ostvaruje godišnji izvoz u inostranstvo od 50% od
ukupne vrednosti proizvedene robe i izvršenih usluga u zoni, Savezna
vlada može, na predlog saveznog ministarstva nadležnog za poslove
finansija, doneti akt o prestanku važenja saglasnosti za osnivanja zone.
U slučaju iz stava 1. ovog člana zona prestaje sa
radom najkasnije u roku od godinu dana od dana donošenja akta o
prestanku važenja saglasnosti za osnivanje zone.
Član 38.
Preduzeće za upravljanje zonom, odnosno korisnik
zone dužan je da u roku od 90 dana po isteku roka iz stava 2. člana 37.
ovog zakona robu koja je uvezena iz inostranstva ocarini, vrati u
inostranstvo ili preda carinarnici na slobodno raspolaganje.
Na robu iz stava 1. ovog člana plaća se carina,
posebna dažbina za izravnanje poreskog opterećenja uvezene robe i
posebna taksa na uvezenu robu, prema stanju robe i po propisima koji
važe na dan podnošenja carinske deklaracije, osim na opremu koja je radi
obavljanja delatnosti u zoni bila uvezena u zo nu najmanje tri
godine pre prestanka rada zone.
Odredba stava 2.ovog člana ne isključuje primenu
drugih propisa na osnovu kojih se ostvaruje pravo na oslobođenje od
plaćanja carine i drugih uvoznih dažbina.
Član 39.
Korisnik zone zadržava pravo svojin e
na stvarima, pravima i novcu koje je uvezao, odnosno uneo u zonu i ima
pravo da u slučaju prestanka rada zone nastavi sa radom u skladu sa
propisima koji važe za poslovanje na teritoriji van zone.
V. KAZNENE ODREDBE
Član 40.
Novčanom kaznom od 15.000 do 150.000 novih dinara
kazniće se za prekršaj preduzeće za upravljanje zonom ako ne dostavi
izveštaj o efektima poslovanja u zoni (član 36).
Za radnju iz stava 1. ovog člana kazniće se za
prekršaj i odgovorno lice u preduzeću za upravljanje zonom novč anom
kaznom od 900 do 9.000 novih dinara.
Član 41.
Novčanom kaznom od dvostrukog do dvadesetostrukog
iznosa uskraćene carine, odnosno od jednostrukog do osmostrukog iznosa
vrednosti robe, ako roba ne podleže plaćanju carine ili se na robu ne
plaća carina, kazniće se za prekršaj pravno lice - korisnik zone:
1) ako bez odobrenja carinarnice privremeno
iznese robu iz zone na drugi deo teritorije Jugoslavije, odnosno ako sa
drugog dela teritorije Jugoslavije privremeno unese robu u zonu, odnosno
ako tu rob u ne vrati u zonu, odnosno na
drugi deo teritorije Jugoslavije u propisanom roku (član 22. st. 2. i
3);
2) ako ne omogući carinskim organima sprovođenje
mera carinskog nadzora, odnosno ako ne vodi ili neuredno vodi evidenciju
o robi u zoni (član 28).
Za radnje iz stava 1.
ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu -
korisniku zone novčanom kaznom od 900 do 9.000 novih dinara.
Član 42.
Novčanom kaznom od dvostrukog do dvadesetostrukog
iznosa uskraćene carine, odnosno od jednostrukog do osmostrukog iznosa
vrednosti robe, ako roba ne podleže plaćanju carine ili se na robu ne
plaća carina, kazniće se za prekršaj pravno lice ako robu iz zone stavi
u promet na jugoslovenskom tržištu bez prijave carinarnici (član 26.
stav 2).
Za radnju iz stava 1.
ovog člana kazniće se za prekršaj i odgovorno lice u pravnom licu
novčanom kaznom od 900 do 9.000 novih dinara.
Član 43.
Domaće i strano fizičko lice koje izvrši neku od
radnji propisanih u čl. 41. i 42. ovog zakona kazniće se za prekršaj
novčanom kaznom propisanom u tim odredbama za pravno lice.
Član 44.
Roba koja je predmet prekršaja iz čl.42. i 43.
oduzeće se ako je učinilac prekršaja izvršio radnju iz čl.42. ovog
zakona.
Roba koja je predmet prekršaja iz člana 42. ovog
zakona oduzeće se i od držaoca robe ako je znao ili je mogao znati da je
u pitanju roba koja je predmet prekršaja.
Član 45.
Prekršajni postupak u prvom stepenu po prekršaju
iz člana 40. ovog zakona vodi Savezni devizni inspektorat.
Prekršajni postupak u prvom ste penu
po prekršajima iz čl.41. i 44. ovog zakona vodi nadležna carinarnica.
VI. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 46.
Zone osnovane do dana stupanja na snagu ovog
zakona, nastaviće sa radom u skladu sa ovim zakonom.
Član 47.
Odredbe čl.37. do 39. ovog zakona neće se
primenjivati za vreme sankcija preduzetih prema Saveznoj Republici
Jugoslaviji.
Član 48.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da
važe Zakon o slobodnim i carinskim zonama ("Službeni list SFRJ",
br.3/90), član 50. Zakona o izmenama saveznih zakona kojima su određene
novčane kazne za privredne prestupe i prekršaje ("Službeni list SRJ",
br.24/94) kao i odredbe Carinskog zakona ("Službeni list SFRJ",
br.10/76, 36/79, 52/79, 12/82, 61/82, 7/84, 25/85, 38/86, 28/88, 40/89,
70/89, 21/ 90 i 17/92), koje se odnose na slobodne zone.
Član 49.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od
objavljivanja u "Službenom listu SRJ".
|